Canonical tag je oznaka u zaglavlju stranice kojom se pretraživaču kaže koja je glavna verzija sadržaja kad isti ili vrlo sličan sadržaj postoji na više adresa. Obična stranica najčešće postoji u 4 varijante - sa www i bez njega, preko HTTP i HTTPS - a canonical sprječava da se signali rangiranja rasipaju između njih.
Rijetko ih neko pravi namjerno. Najčešće nastaju sami - ista stranica dostupna sa www i bez www, preko HTTP i HTTPS, sa kosom crtom na kraju i bez nje. Za pretraživač su to četiri različite adrese, iako korisnik vidi isto.
Web shopovi ih proizvode u velikom broju kroz filtere i sortiranje. Isti spisak proizvoda poredan po cijeni i po nazivu daje dvije adrese sa gotovo istim sadržajem.
Treći izvor su parametri za praćenje kampanja. Link iz oglasa ili newslettera nosi dodatke u adresi koji ne mijenjaju sadržaj, ali stvaraju novu adresu u očima pretraživača.
Posljedica je uvijek ista: umjesto jedne jake stranice imate nekoliko slabih koje se međusobno takmiče, a nijedna ne skuplja pun signal.
Canonical se stavlja u zaglavlje i pokazuje na adresu koju smatrate glavnom. Svaka stranica treba imati canonical, uključujući i onu koja pokazuje sama na sebe - to se zove self-referencing canonical i najsigurniji je podrazumijevani izbor.
Adresa u canonicalu mora biti puna i apsolutna, sa protokolom i domenom. Skraćene putanje rade, ali su čest izvor grešaka kad se sajt seli.
Bitno je razumjeti da je canonical preporuka, ne naredba. Google je uzima u obzir zajedno sa ostalim signalima - internim linkovima, sitemapom i sličnošću sadržaja. Ako ti signali protivrječe canonicalu, može ga zanemariti.
Najskuplja je canonical koji sa svih stranica pokazuje na početnu. To se dešava kad se oznaka postavi u zajednički predložak sa fiksnom adresom. Rezultat je da Google izbaci sve podstranice iz indeksa, jer mu je rečeno da su duplikati početne.
Druga je lanac canonicala - stranica A pokazuje na B, B na C. Google prati lanac, ali nepouzdano. Uvijek se pokazuje direktno na konačnu adresu.
Treća je nesklad sa ostalim signalima: canonical pokazuje na jednu adresu, a sitemap i interni linkovi na drugu. Tada sistem bira sam, a izbor rijetko bude onaj koji ste htjeli.
Četvrta je canonical na stranici koja je istovremeno blokirana u robots.txt. Ako robot ne smije pročitati stranicu, ne može ni vidjeti oznaku.
Kod višejezičnih sajtova canonical i hreflang moraju biti usklađeni. Svaka jezička verzija ima canonical koji pokazuje sama na sebe, a hreflang navodi ostale verzije.
Česta greška je da bosanska i engleska verzija imaju canonical koji pokazuje na istu adresu. Time se jedna verzija briše iz indeksa, pa engleski sadržaj nikad ne dobije priliku da se rangira na engleskom tržištu.
Provjera je jednostavna: otvorite izvorni kod svake jezičke verzije i uvjerite se da canonical pokazuje na tu istu adresu, a ne na prijevod.
Canonical tag je jeftina zaštita od problema koji se teško primijeti dok ne napravi štetu. Postavlja se jednom, provjerava pri svakoj većoj izmjeni sajta i ne traži održavanje.
Ako imate samo minut za provjeru, otvorite tri nasumične podstranice i pogledajte pokazuje li canonical na njih same. Ako sve tri pokazuju na početnu, imate ozbiljan problem sa indeksiranjem koji objašnjava zašto se podstranice ne pojavljuju u pretrazi.
Otvorite izvorni kod nekoliko podstranica i potražite oznaku canonical. Uporedite URL koji ona navodi sa adresom u traci browsera - moraju se poklapati, uključujući protokol i kosu crtu na kraju.
Zatim provjerite stranice koje nastaju sa parametrima: rezultati pretrage na sajtu, filteri u katalogu, linkovi iz kampanja. Svaka takva adresa treba imati canonical koji pokazuje na čistu verziju bez parametara.
U Search Console izvještaj o indeksiranju ima kategoriju za stranice isključene zbog canonicala. Ako se tamo pojave stranice koje bi trebale biti indeksirane, imate pogrešno postavljenu oznaku i to je prioritetna ispravka.
Zadnja izmjena: 17. avgust 2026.
Pošaljite adresu i recimo vam gdje stojite - bez obaveze.
Pošaljite upit
