Anchor tekst je vidljivi tekst na koji se klikne kod linka. Googleu govori o čemu je odredišna stranica, i to vrijedi i za interne i za vanjske linkove. Zdrav profil sadrži 4 vrste anchor teksta - brend, goli URL, opisne fraze i neutralne riječi - a preveliki udio jedne vrste izgleda kao manipulacija.
Kad Google naiđe na link, tekst linka mu je najjeftiniji nagovještaj o čemu je stranica na koju link vodi. To vrijedi i prije nego robot tu stranicu uopšte obiđe.
Kod internih linkova taj signal je potpuno pod vašom kontrolom i zato je najkorisniji. Ako sa deset stranica linkujete na stranicu o izradi web stranica frazom koja to i kaže, poruka je jasna.
Kod vanjskih linkova nemate kontrolu, i to je u redu. Prirodno je da vas ljudi linkuju imenom firme ili golim URL-om, a raznolikost je upravo ono što izgleda vjerodostojno.
Brend - ime firme. Najčešći i najprirodniji oblik kod vanjskih linkova.
Goli URL - adresa napisana kao tekst. Tipično za imenike i spominjanja.
Opisni - fraza koja opisuje sadržaj odredišta. Najkorisniji za interno povezivanje, ali i najopasniji ako se pretjera kod vanjskih.
Neutralni - „ovdje", „više informacija", „pogledajte". Ne prenose značenje, ali su normalan dio svakog teksta.
Ako stotinu vanjskih linkova koristi istu opisnu frazu, to nije obrazac koji nastaje sam od sebe. Sistem takav profil prepoznaje kao vještački i najčešće ga jednostavno ignoriše, a u očiglednim slučajevima i kazni.
Isti problem u manjem obimu postoji i interno. Ako sa svake stranice linkujete istom frazom, gubite priliku da pokrijete srodne varijante i tekst postaje neprirodan za čitanje.
Praktično pravilo: interni anchor birajte prema tome šta pomaže čitaocu da razumije kuda vodi link. Ako rečenica bez linka i dalje ima smisla, anchor je vjerovatno dobar.
Kod internog povezivanja koristite frazu koja je ciljna za odredišnu stranicu, ali mijenjajte oblik - jednom puna fraza, jednom skraćena, jednom srodni pojam.
Izbjegavajte da ista fraza vodi na dvije različite stranice. To je oblik kanibalizacije koji Googleu šalje protivrječan signal o tome koja stranica je glavna za tu temu.
Kod slika ulogu anchor teksta preuzima alt tekst. Ako je slika link, alt opisuje odredište, ne samo sliku.
Kod vanjskih linkova, kad imate priliku predložiti tekst - u imeniku, u gostujućem članku - birajte ime firme ili prirodnu formulaciju, ne nabijenu frazu.
Ne postoji tačan omjer koji vrijedi za sve, ali postoji obrazac koji izgleda prirodno. Kod vanjskih linkova najveći dio otpada na ime firme i goli URL, manji dio na neutralne formulacije, a najmanji na opisne fraze sa ključnim riječima.
Kad se taj odnos obrne - kad većina vanjskih linkova nosi istu opisnu frazu - profil prestaje izgledati kao nešto što je nastalo samo. Posljedica je najčešće da takvi linkovi prestanu doprinositi, a u očitim slučajevima slijedi i kazna.
Interni link je druga priča i tu je opisni tekst poželjan, jer vi jedini odlučujete kako ćete povezati vlastite stranice. Vanjski link ne kontrolišete i ne treba ga forsirati.
Ako pišete gostujući tekst ili se prijavljujete u imenik, birajte ime firme. To je formulacija koja nikad ne izgleda sumnjivo i koja gradi prepoznatljivost, a rangiran sadržaj ionako dolazi iz zbira signala, ne iz jedne fraze.
Anchor tekst je jedan od rijetkih signala koji potpuno kontrolišete unutar svog sajta i gotovo nimalo izvan njega. Zato uloženo vrijeme ide u interno povezivanje.
Ako radite reviziju, prođite kroz glavne stranice i pogledajte kojim tekstom linkujete na svoje najvažnije stranice. Ako je odgovor „ovdje" ili „pročitajte više", propuštate signal koji ništa ne košta.
Zadnja izmjena: 17. avgust 2026.
Pošaljite adresu i recimo vam gdje stojite - bez obaveze.
Pošaljite upit
